VELIKI PROBLEM U ZVEZDI: Koliki je dug zapravo, šta se tu krije?

Aktivnosti minule zime, a naročito najave koje nam stižu nakon kraja sezone i na početku ovog leta, sugerišu da Crvena zvezda sledi apsolutno istu taktiku prelaznog roka kao i prošle godine u ovo vreme. Neko će reći – to je donelo Ligu Šampiona, nema prostora za kritiku. Međutim, kada se zagrebe po površini, stiže se do stavki koje je u ovom trenutku teško pojasniti.

Ekipa Crvene zvezde priprema se za početak nove sezone, i kvalifikacije za Ligu Šampiona, koje će krenuti 10. jula. Narednog utorka će naš tim saznati rivale na startu kvalifikacija, a paralelno sa tim sklapamo, kako deluje, nov tim. Upravo u ovome „nov“ leži jedno od pitanja, naročito nakon serije produžetaka ugovora nosioca našeg tima u nekoliko prethodnih meseci.

ISTORIJSKA SEZONA JE ZA NAMA, ALI POTENCIJAL ZA PRODAJU JE SLAB

Većina navijača je sasvim sigurno bila ubeđena da sam plasman u Ligu Šampiona diže cenu našim igračima praktično do nebeskih visina. Međutim, da nam je neko rekao da ćemo se junački nositi u najtežoj i sasvim sigurno jednoj od najskupljih grupa u istoriji LŠ, verovatno bismo pomislili da se tržišna vrednost nosioca našeg tima meri astronomskim ciframa.

Na kraju ove sezone, u kojoj je osvojena titula prvaka prilično dominantno, i u kojoj smo na kolena bacili šampiona Evrope Liverpul, uzeli četiri boda u paklenoj grupi, inkasirali mnogo novca od UEFA, karata, TV prava, u našem timu moguće je prodati….pa, skoro nikog, makar ne za novac koji smo nekada očekivali.

Lajkujte našu stranicu na Facebook-u

Kako smo tačno došli u situaciju da, nakon izuzetne rezultatske sezone, mi ne možemo da prodamo nikoga od igrača kao što su Ben, Pavkov, Boaći, Savić, Stojković, Gobeljić, Jovičić, Rodić? Da li ćemo moći da povratimo novac investiran u Čaušića, za kojeg je trenutno nejasno u kojim se planovima nalazi? Koliko Zvezda može da zaradi od Babića i Simića?

Podsetimo, Zvezda je „blindirala“ novim ugovorima većinu nosilaca, koji su nakon Lige Šampiona zasluženo naplatili svoje rezultate. Međutim, za njih u ovom trenutku ne postoji adekvatno interesovanje, niti su oni, verovatno, spremni da se odreknu dela plate iz poboljšanih ugovora da bi otišli u Evropu. To Crvenu zvezdu stavlja u pat poziciju – drugi deo sezone su ispod svojih realnih mogućnosti odigrali mnogi fudbaleri, te su na taj način i sami sebi snizili tržišnu vrednost (ali su se Zvezdine finansijske obaveze prema njima povećale). Zvezda živi od prodaje, a ona će ići teško.

U trenutno nepovoljnoj situaciji, faktički, moguće je uraditi dve stvari – „resetovati“ glave, zaboraviti minulu sezonu i u pomenutim igračima probuditi novi žar, jer smo svi svesni da oni mogu više od onoga što su igrali prošlog proleća. Navedena opcija jedan, dakle, sa sobom direktno povlači stopiranje određenih transfera o kojima se trenutno spekuliše (Hafez, Tomane…), uz nadu da će nekad u budućnosti pomenuti igrači generisati novo interesovanje iz Evrope.

Druga stvar je prodaja igrača (za bilo koju moguću cenu) za koje se eventualno proceni da su Zvezdi dali svoje najbolje momente. S obzirom na nove ugovore, jače finansije i slabo interesovanje iz Evrope, ogromno je pitanje kako bi taj proces tekao. Ostaje otvoreno pitanje zašto smo, i kako, došli u navedenu poziciju?

Naravno, jasan je zaključak da je potrebno okrenuti se realnijem prodajnom potencijalu, a to su evidentno Terzić i Joveljić, o čijim prodajama će biti reči u nastavku teksta.

PRELAZNI ROK BEZ JASNOG PLANA I ODLUČNIH POTEZA

Zvezda u poslednjih nekoliko prelaznih rokova prati apsolutno isti šablon dovođenja igrača – crveno-belu opremu zadužuju igrači koji ispunjavaju neki od sledećih uslova:

Bivši igrači (odnosno, povratnici)
Bivši omladinski reprezentativci, istaknuti igrači nekih od kluba iz Srbije
Igrači koje trener Milojević poznaje, ili ih je trenirao

Sa jedne strane, ovaj rezon deluje potpuno racionalno. Zvezda ima spremne opcije, ti momci znaju gde dolaze, znaju očekivanja i veličinu kluba. U realnosti je, ipak, više promašaja i komplikacija nego pogodaka.

Prvo, igrački kadar se pregomilava. Zvezda ima preširok roster igrača za broj utakmica koje igra tokom sezone. To direktno implicira da ne mogu svi igrači da dođu do izražaja, što nas dalje vodi do oscilacija u formi. Oscilacije direktno utiču na prodajni potencijal svakog od igrača ponaosob.

Takođe, sa čisto ekonomske strane, nikakvog rezona nema investirati obeštećenje i platu u igrača za kojeg se procenjuje da treba da ima ulogu nosioca, bez da se deo igračkog kadra na toj istoj poziciji rastereti.

Konkretno možemo izvući nekoliko primera – došao je Gajić, a Stojković nije prodat, čak mu je produžen ugovor, i dodatno je investirano u njega. Milunović je došao, a Babić i Savić su i dalje tu. Vujadin Savić je dobio nov ugovor, što je takođe dodatna investicija. Zbog čega bi se dovodio nov igrač ukoliko klub produžuje ugovor sa jednim od nosilaca?

Šta se dogodilo sa Ebisilijom i Jevtovićem? Konkurencija na pozicijama koje oni mogu da pokriju je možda najžešća, a potencijal za prodaju minimalan. Za te momke je dat, za srpske uslove, prilično veliki novac, da bi oni samo „nestali sa mape“. Da li su oni otpisani, ili im se daje nova šansa ovog leta?

Spekuliše se o dolasku Tomanea za određeno obeštećenje (i sasvim sigurno solidnu platu), Pavkov i Boaći su i dalje deo igračkog kadra, mogu da igraju kvalifikacije, plus je Pavkov nagrađen novim ugovorom. Da li je eventualno dovođenje Tomanea, ili bilo kog drugog napadača, signal da Pavkov neće biti prvi špic, i da u njega nema dovoljno poverenja, iako je momak produžio ugovor i zasluženo dobio povišicu?

Crvena zvezda nema prostor da investira u veliki broj igrača koji svojim igrama i rezultatima investiciju ne mogu da povrate. Trenutni sastav je preglomazan, a očekuju se nova dovođenja, kao i u svakom živom ciklusu koji počinje letnjim prelaznim rokom. Pritom, deluje da se odustalo od eventualnog „novog početka“ za momke koji su tokom prošlih par meseci bili u slabijoj formi.

Iako je verovatno ideja bila da novi ugovori garantuju da će igrači otići iz Zvezde uz obeštećenje, realnost u ovom trenutku glasi – nema ponuda, i nema obeštećenja. Nadamo se, ipak, da vreli letnji dani donose pozitivan preokret, jer je Zvezdi preko potrebna racionalizacija igračkog kadra.

DA LI SE ZVEZDA BOJI DA PODROBNIJE ISTRAŽI TRŽIŠTE?

Jedna od stvari delimično je povezana sa prethodnim delom – profil igrača koji se usko povezuje sa našim timom. U eri u kojoj je crveno-belima dostupna napredna skauting oprema, u kojoj ona danas može da investira veći novac za obeštećenja i plate, sve je manji broj igrača koji ne čekiraju jednu od tri nabrojane stavke u gornjem delu teksta.

Ukoliko Zvezda traži, primera radi, napadača, da li to mora da bude identičan igrač kojeg smo jurili prethodnih par prelaznih rokova, kada je u međuvremenu ponuda napadača umnogome proširena? Zvezdi evidentno fali drugačiji profil napadača, tako da bogatija ponuda na tržištu može rezultirati i povoljnijim ishodom po naš klub. Naša namera apsolutno nije da sumnjamo u stručnost bila koga iz sportskog sektora, ali je indikativno da fali potrebna doza kreativnosti, i da Zvezda korača nekom preopreznom putanjom, koja se na kraju završava tako što je potrebno, pored postojećih, dovesti/vratiti još fudbalera.

Da li će, na primer, Krstičić pronaći novi motiv da zaigra za Zvezdu, iz koje je otišao upravo zato što mu je istog tog motiva falilo (da ne pominjemo već žestoku konkurenciju i na tom delu terena)? Da li je mudro mesto stranca potrošiti na poziciju beka kojeg je šef Milojević trenirao, pored Milana Rodića koji je povremeni reprezentativac, i iz kojeg bi trebalo izvući mnogo više od onoga što je davao prošle sezone?

Zimus smo doveli određen broj igrača za koji smo očekivali da će sada već biti potpuno spremni da iznesu kvalifikacije. Šablon po kojem su oni dovedeni sličan je, ili isti, onom koji se prati danas. Međutim, ako uzmemo u obzir da Zvezda juri novog štopera, da li je onda dovođenje Milunovića bilo opravdano?

Mnogi će reći da nam je upravo ovaj sistem kaparisanja pojačanja doneo Ligu Evrope i Ligu Šampiona, ali se ne sme izgubiti iz vida da smo i prošle godine u ovo vreme aktivno jurili napadača, kompenzovali nedostatak istog igranjem Milića i Bena, da bi na kraju, posle silne potrage, za ogromnih 2.5 miliona evra vraćen Boaći. Ni ta investicija evidentno nije bila dovoljna, pošto je potraga za inostranim napadačem i dalje aktivna. Ovoga puta, napadačem drugog profila.

PROMAŠEN TAJMING PRODAJE/POZAJMICA ODREĐENIH FUDBALERA

Fudbal je biznis, i bez obzira na emociju koju svi gajimo prema našim ljubimcima koji nose crveno-beli dres, od kapitlanog je značaja povuće prave poteze, u pravo vreme. Ukoliko igrač dostigne maksimalnu tržišnu vrednost, on mora da se proda baš tada, naročito u klubu kakav je Zvezda koji živi od prodaje.

Najbolji primer za ovu situaciju je El Fardu Ben. Momak koji zalazi u godine u kojima je teško izvući veliko obeštećenje mogao je zimus Zvezdi da donese nekoliko miliona evra. Na prodaju je stavljen veto, a u međuvremenu je njegova tržišna cena višestruko opala. To naš tim, ipak, nije sprečilo da poziciju krila dodatno pojača dovođenjem Ivanića i Vukanovića (iako igra i poziciju napadača), pored već postojećih Marina, Jevtovića, Simića, Jirke, pa čak i Ebisilija koji tu poziciju mogu da pokriju.

Milan Jevtović je, umesto da bude prosleđen na pozajmicu, ostao tokom proleća u našem sastavu, i igrao veoma malo. To je uticalo na njegovu formu, na njegovu tržišnu vrednost, i na njegovu poziciju u današnjem sastavu.

KAD JE TEŠKO, PRODATI DECU KOJOJ NE DAJEMO ŠANSU

Luka Jović je predstavljen kao novi fudbaler Reala iz Madrida. Najveći svetski klub je pobedio u trci za dovođenje najboljeg mladog evropskog napadača, koji je tresao mnoge protivničke mreže u dresu Ajntrahta. Isti klub danas ulazi u krug favorita za dovođenje Dejana Joveljića.

Da li je ovaj šablon već poznat i viđen? S obizrom na to da su Nemci imali odlično iskustvo sa Jovićem, čiji su talenat izbrusili, oblikovali i naposletku bogato naplatili, nema sumnje da će isto pokušati i sa Joveljićem.

Ono što je različito u situaciji kada je Jović branio boje Zvezde, jeste to što naš klub ne mora da proda Joveljića da bi puko preživljavao. Može da ga zadrži, da mu da šansu i makar pokuša da od njega napravi nosioca Zvezdinog napada. Umesto toga, veoma je blizu trenutak kada će popularni Jovelja osvanuti na promociji nekog novog kluba.

Da li, i zašto, nema poverenja u ovog talenta? Zašto se nakon njegovog oporavka od mononukleoze nije dodatno radilo na sticanju fizičke snage, kako bi on danas mogao da se nosi sa napadačima u Srbiji i, potencijalno, Evropi? Zašto ćemo dozvoliti da naš talenat i kvalitet ponovo naplati neko drugi?

Aleksa Terzić je novi član Fiorentine, i takođe jedan od momaka koji prerano napušta klub. Specifičnost Terzićeve situacije je činjenica da igra na poziciji koja je u srpskom fudbalu de fakto najdeficitarnija – Zvezda, sem možda Mladenovića, teško da ima realnih opcija za domaćeg levog beka (ako pretpostavimo da Rodić ide, i da Gobeljić kao prinudna opcija nije prvi izbor). Da li ima logike, u takvoj situaciji, gde postoji osnovan rizik da ćemo mesto stranca utrošiti na tog istog levog beka, puštati igrača koji možda može da izraste u vodećeg na datoj poziciji, u narednim godinama.

Stvar koja se, ipak, nije promenila, je činjenica da klinci jedini imaju visoku tržišnu vrednost. Samo ostaje nejasno zašto ne pratimo signale koji nam dolaze iz fudbalski naprednijih sredina – ako su Nemci zagrizli za Joveljića, i hoće ga za pet miliona evra, to direktno znači da on ima potencijal i za više, i to kod nas. Voda nam nije došla do grla, izašli smo iz dve neverovatno uspešne sezone, što rezultatski, što finansijski, tako da za „projekat Joveljić“ ima i mesta, i snažnih argumenata.

Vrelo leto donosi puno pitanja, a trenutno malo odgovora.

Naše je, dok odgovore ne dočekamo, da nastavimo aktivno da pratimo i navijamo za Zvezdu, postanemo njeni članovoi, bila ona prva ili ne!

RSB Red Star Belgrade