INTERVJU: Ne bih došao u Zvezdu da za leba nemam (FOTO)

U intervjuu za „Balkan info“ Ergić je otkrio zanimljive detalje iz svoje karijere, a ogromnu pažnju srpske fudbalske javnosti privukla je njegova izjava o najvećim srpskim klubovima Crvenoj zvezdi i Partizanu.

Naime, na pitanje da li je bilo ponuda od Partizana ili Zvezde da dođe u Srbiju i ovde završi karijeru, u jednom od dva naša najveća kluba, Ergić je odgovorio:

„Bilo je nekih spekulacija, nije bilo direktnog kontakta sa ljudima iz kluba, bilo je nekih indirektnih preko menadžera. Ja sam imao sreću što sam zaobilaznim putem napravio karijeru, a ne kroz naš fudbal. Mislim da ne bih mogao da se naviknem na te njuške koje su u našem fudbalu… Stvarno ne bih mogao. Navijači to ne mogu da razumeju. Mnogi su se naljutili kad sam rekao da ne bih išao u Zvezdu makar bio gladan. Ne radi se tu o Zvezdi kao Zvezdi, već o ljudima koji vode priču i to je ono što navijač ne može da razume. Ti si svakodnevno okružen s tim ljudima. Za mene nikada nije dileme, iako sam za Zvezdu navijao kao klinac u sredini gde nije bilo popularno navijati za taj klub.

Danas ne navijam, pogotovo kad vidim šta se dešava na stadionima, to nema veze sa navijanjem. Ne mogu da gledam utakmice, mene to boli“, iskren je Ivan.

Bivši fudbalski reprezentativac naše zemlje, Ivan Ergić, otkrio je brojne detalje iz svoje uspešne karijere

Lajkujte našu stranicu na Facebook-u

38-godišnji Ergić rođen je u Šibeniku. Početkom rata napušta sa porodicom Hrvatsku i seli se u Australiju. U Pertu počenje da gradi svoju fudbalsku karijeru. 2000. godine je prešao u Juventus, ali je odmah poslat na pozajmicu u Bazel. Sa velikim uspehom je devet sezona nastupao za ovaj švajcarski klub. Karijeru je završio 2011. godine kao 30-godišnjak, posle boravka u Bursasporu.

Za našu reprezentaciju je odigrao 11 mečeva, ali je često isticao da nije uspeo da se uklopi.

Od 2008. pisao je povremeno kolumne za razne portale i to na širok spektar tema: od muškog šovinizma u sportu, preko nezdravog apostrofiranja važnosti takmičarskog duha u sportu, zatim mašineriji korporacija koja stoji iza industrijalizacije sporta, pa sve do osvrta na nedostatak javnog razumevanja za sportiste koji ne pristaju na životne klišee koji se propagiraju kao „jedino isporavni“ od strane medija, navijača, uprava klubova, gazda liga i odgovornih ljudi u sportskim institucijama. Nedavno je objavio zbirku poezije „Priručnik za čekanje”, koja je izazvala burne reakcije u javnosti.