EKSKLUZIVNO: “Voleo bih da sam i dalje u Zvezdi”

Bilo je to leto blagostanja i velikih Zvezdinih pobeda. Posle učešća u Ligi šampiona i odbranjene titule prvaka Srbije, klub sa Marakane spremao se za drugi napad na najelitnije klupsko takmičenje na svetu.

Međutim, i tih vrelih dana navijači Crvene zvezde dobili su otvorenu ranu na srcu. Ima do toga da fanovi crveno-belih gaje posebnu, vrlo jaku emociju prema deci kluba, a ima i do toga što je Dejan Joveljić, pre igračkog buma koji su mu svi predviđali, otišao u Ajntraht iz Frankfurta u transferu teškom četiri miliona evra.

Ostala je prazina mnogo veća nego što je objektivno u tom trenutku bila uloga Dejana Joveljića u sistemu Vladana Milojevića. On je bio dobro Zvezdino dete, personifikacija davno uspostavljenih vrednosti jednog velikog kluba, dečko koga bi u nekom drugom vremenu, sasvim sigurno, hvalio i utemeljivač velike Crvene zvezde Rajko Mitić. I na posletku Dejan Joveljić je bio najbolji igrač omladinskog tima, gol mašina u začetku karijere.


„Znaš kako, u Crvenoj zvezdi sam proveo deset godina. Nastaviće se moja misija u tom klubu. Kad-tad… Naravno dam sam mogao da ostanem još u klubu, čak bih i voleo da se to desilo. Međutim, situacija je bila takva da sam morao da odem. Pamtiću mnogo, ali mnogo divnih stvari. Odrastanje, preko 40 golova u polusezoni za omladince, debi u prvom timu, debi u Ligi šampiona. Sve je to bilo divno, mogu da se samo zahvalim svim ljudima, posebno treneru Milojeviću koji mi je dao šansu da debitujem. Naravno, i sada pratim Crvenu zvezdu kako gura. Dobro sve to izgleda“, poručuje u telefonskom razgovoru za MOZZART Sport Dejan Joveljić.

Njegova priča, bar zasad, ima uobičajene okvire kada je reč o supertalentovanim dečacima sa ovdašnjeg podneblja. Jeste nemačka Bundesliga kao stvorena za napadače njegovog kalibra, ali tamo daleko Joveljić spoznao da mu je potrebno doškolovanje. Zato je posle 406 minuta u dresu Ajntrahta pristao da ode na šestomesečnu pozajmicu u Anderleht.

Lajkujte našu stranicu na Facebook-u


„Kada onako objektivno pogledam okolnosti donekle mogu da budem zadovoljan. Iskreno na početku sam verovao da ću više da igram u Ajntrahtu. Startovao sam golom protiv Flore, to je bio početak iz snova. Međutim, zvuči stereotipno, ali neverovatan je prelazak iz naše lige u jednu od tri najjačih liga sveta. Dobijao sam šansu u početku, igrao dobro, ali moguće je da u početku neke šansice nisam iskoristio kako treba“.

I ova poslednja rečenica govori od kakvog je psihološkog materijala sastavljen momak iz Bijeljine, rođen 1999. godine. Nije tražio krivce u drugima, niti se pravdao onom pomalom infaltilnom frazom o treneru koji ga ne vidi.


„U finišu prošlog letnjeg prelaznog roka došli su Andre Silva i Bast Dost. Još kada tome dodam da je tu bio Pasiensija. Možda je bilo i logično što se trener Adi Hiter odlučio za iskusnije igrače. Pogledajte samo Dostovu statistiku. Dao je više od 100 golova u prethodne tri godine. Jako mi je to bilo zanimljivo, posebno na početku. Dođeš u veliki klub, suočiš se sa tako velikim igračima. Mnogo novina, imao sam sreću da su tu bili Mijat Gaćinović i Kostić. Moja starija braća, mogu samo da im se zahvalim na svemu što su uradili za mene“.

DVA SATA RAZGOVORA SA HITEROM I BOBIĆEM, VRAĆAM SE U FRANKFURT DA ZAVRŠIM ZAPOČETO

Odnos koji ima sa Adijem Hiterom i sportskim direktorom Frediju Bobiću daje mu za pravo da gleda sa velikom dozom optimizma u budućnost.


„Imam odličan odnos sa njima. Baš odličan. Nekoliko dana pre kraja prelaznog roka pričali smo više o dva sata o mom statusu. Postojala je dilema da li da ostanem ili odem na pozajmicu. Anderleht se već javio. Na kraju smo prevagnuli da je najbolje da odem negde po minute. To što Anderlet nije želeo da ubaci otkupnu klauzulu u ugovoru o pozajmici Anderlehtu najbolje govori da računaju na mene. Ne bi se ništa promenilo ni da je taj klauzula deset miliona evra. Zato se posle ove pauze vraćam da završim ono zbog čega sam došao“.

Gledajuči bližu prošlost Anderlehta Dejan Joveljić nije mogao da izabere bolji klub od belgijskog velikana. Idealan poligon za igrače u usponu, ali isto tako i klub u velikoj organizacionoj i finansijskoj krizi. Dve teške godine su iza Anderlehta, ni treća do pauze nije donela ozbiljan boljitak.


„To je klub koji tradicionalno forsira mlade igrače. Važi za idealno okruženje za napadače. Zvali su me svi relevantni ljudi iz tog kluba. Skautirali su me i procenili da sam im potreban kako bi ostvarili ambicije“.

Pitanje je šta će biti sa fudbalom u Belgiji, kao i ostatku Starog kontinenta, ali posle tri vezane pobede Anderleht je uhvatio poslednji voz za plej-of. Joveljić je za 346 minuta na terenu postigao jedan gol i upisao jednu asistenciju.


„Od kada sam došao počeli smo da igramo dobro, neću da kažem da sam ja direktno uticao na takav rasplet. Siguran sam da sam doneo neku novu energiju. Dao sam gol, namestio jedan, iznudio penal i crveni karton. Znam da sam mogao više, ali ako ovo prođe najbitnije je da osiguramo plej-of ili budemo prvi u plej-autu kako bismo igrali za mesto u Evropi. Ovo je pored Reala jedini klub u Evropi koji ima prefiks – kraljevski. Uvek je tu pritisak velikih ciljeva, pobeda, posebno sada posle dve teške godine. Ali to za mene nije predstavljalo nikakav problem. Ja sam vaspitavan u Crvenoj zvezdi“.

Prošao je mnogo toga dobrog i lošeg u karijeri. Kao kadet se borio sa mononukleozom, ali pauza izazvana virusom korona došla je za Joveljića u najgorem mogućem trenutku. Sigurni minuti dali bi mu samopouzdanje i vetar u leđa uoči povratka u Ajntraht.


„A na isto bi mi došlo i da sam u Ajntrahtu. Na ovakve stvari ne možeš da utičeš. Sve igrače očekuje velika pauza. I svi ćemo da krenemo iz početka. Što za mene i nije tako loše“.

UČIM NEMAČKI ONLINE, IGRAM ŠAH I RADIM VEŽBE

Daleko od toga da se mladi srpski reprezentativac dosađuje tokom pauze.
„Brinem o svom zdravlju, pratim propise belgijskih institucija. Veći deo dana treniram i održavam formu po programu ljudi iz kluba i Andrije Milutinovića. Ovde nije uveden policijski čas, tako da pored vežbi mogu i da trčim. Iskoristio sam priliku da svaki dan online pohađam časove nemačkog sa nastavnikom iz Frankfurta. Onda malo odigram FIFU i šah. Ima šta da se radi. Tu su mi mama i sestra, pa mi je sa njima sve lakše“.

Na kraju nije zaboravio da kaže.
„Apelovao bih na sve ljude u Srbiji da čuvaju zdravlje, jer ono nema cenu. Neka ostanu kod kuće i brinu o sebi i najbližima. Naše ponašanje je najbolji lek za ovu tešku situaciju“.

Mozzartsport